2016-10-06 18:16:50

MOJA PRVA SLIKOVICA

 

U četvrtak, 29. rujna 2016. prisustvovala sam svečanoj dodjeli nagrade
Moja prva knjiga u Karlovcu
koju organizira Udruga KAlibra pod pokroviteljstvom
Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.

Na dodjelu sam pozvana jer sam između 781 natjecatelja osvojila prvu nagradu, odnosno tiskanje 300 primjeraka slikovnice koja nosi naslov
Život je gimnastika.

Pošto treniram gimnastiku od svoje četvrte godine htjela sam i drugoj djeci približiti i opisati taj sport. To je prepoznala i moja recenzentica, književnica Silvija Šesto, koja se također dio svog života bavila sportom. Što je napisala o mojoj slikovnici pročitajte na fotografiji.

Svečanost se održavala u Domu oružanih snaga HV Zrinski u Karlovcu. Na samom ulazu nalazio se stol s knjigama (slikovnicama) koje su ove godine osvojile nagradu i mogle su se kupiti. Kada sam ugledala svoju nešto me zaškakljalo u trbuhu, a usta su se sama razvukla u veliki osmijeh. Ponosno sam se fotografirala sa svojom slikovnicom. 

Na stepeništu me dočekala gospođa Nevena iz udruge KAlibra i pozvala me na nekoliko intervjua s novinarima Hrvatskog radija i Karlovačke televizije. Osjećala sam se kao prava zvijezda s crvenog tepiha. Prvi tren sam imala malu tremu, ali kada sam počela pričati zaboravila sam gdje sam i riječi su same tekle. Morala sam im pročitati i nekoliko stranica svoje knjige.

  

Nakon toga otišla sam prelistati radove ostalih sudionika koji su bili izloženi na stolovima u hodniku. Nekoliko minuta prije 17 sati ušli smo u dvoranu gdje sam u prvom redu sjedala ugledala papir sa svojim imenom. Opet me obuzeo onaj osjećaj škakljanja u trbuhu i ponovo sam na tren postala ona zvijezda „crvenog tepiha“. U 17 sati otvorena je svečana priredba uvodnom riječi dogradonačelnice Karlovca, nakon čega je uslijedio igrokaz, a zatim svečana dodjela nagrada koje su nam uručile književnice Sanja Pilić i Silvija Šesto. Obje su jako komične i znaju se zezati s djecom. Dok sam se penjala na pozornicu iskoristila sam svoje gimnastičko znanje te dva puta duboko udahnula kako bi se koncentrirala i pred prepunom dvoranom odgovarala na pitanja koja mi je postavljala Sanja Pilić.

  

Uslijedilo je fotorafiranje, a svečanost je zatvorio karlovački zbor Zorice.

Dok su ostali izlazili iz dvorane izmijenila sam još par rečenica s književnicama Silvijom Šesto i Sanjom Pilić i uslikala se s njima.

Pa ipak će moja slikovnica stajati negdje na policama uz njihove!

Uz mnoga lijepa životna i sportska iskustva i ovo je jedno kojega ću se zauvijek sjećati. I zato sam jako sretna i ponosna.

Deborah Peršić, 6.a


Osnovna škola Viktora Cara Emina Lovran