preskoči na sadržaj

Osnovna škola Viktora Cara Emina Lovran

Login

e-Škola

Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Brojač posjeta

       o2 top up online

UDŽBENICI

 

za novu školsku 2023. - 2024. godinu
 

KALENDAR RADA

 
JELOVNICI

RASPORED ZVONJENJA

STARIJI RAZREDI

ULAZAK: 7,50

1. SAT: 8,00 - 8,45

2. SAT: 8,50 - 9,35

3. SAT: 9,40 - 10,25

VELIKI ODMOR

ULAZAK: 10,45

4. SAT: 10,50 - 11,35

5. SAT: 11,40 - 12,25

6. SAT: 12,30 - 13,15

7. SAT: 13,20 - 14,05


MLAĐI RAZREDI

ULAZAK: 7,50

1. SAT: 8,00 - 8,45

2. SAT: 8,50 - 9,35

VELIKI ODMOR

ULAZAK: 9,55

3. SAT: 10,00 - 10,45

4. SAT: 10,50 - 11,35

5. SAT: 11,40 - 12,25

6. SAT: 12,30 - 13,15

VOZNI RED AUTOBUSA

LINIJA 32 i 32A

LINIJA 36

Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
MORSKA BAJKA
Autor: Alen Mataić, 27. 5. 2014.

U 2014. godini navršava se 140 godina rođenja književnice Ivane Brlić Mažuranić koja pripada društvu najvećih pisaca bajki. Bajke je vrlo uspješno pisao i Vladimir Nazor. U spomen na slavnu spisateljicu tema ovogodišnjih Nazorovih dana bila je bajka. Na  9. literarnom natječaju  "Nazor i mi" učenik Tonko Pavičević, 6.a pod mentorstvom prof. Sanje Kapović osvojio je 2. mjesto za svoju bajku naziva MORSKA BAJKA. Priznanje mu je uručeno na XIX. Prosvjetno-kulturnoj manifestaciji "Nazorovi dani" , 24. svibnja 2014. u Postirama na otoku Braču.


Otkrio sam Brač! Boje, mirisi i srdačni ljudi naprosto su me očarali. Povod mom dolasku bila je osvojena druga nagrada na državnom literarnom natječaju "Nazor i mi" na temu "Hrvatska bajka". Moja "Bajka o ribici" svima se svidjela. Sama dodjela nagrada i cijela priredba bila je jako svečana.  Kad su me prozvali, srce mi je jače zakucalo, ali daleko od prave treme. Čitajući rad osjećao sam se slobodno, ugodno ali u isti trenutak i jako važno. Iako je u gledalištu bilo puno poznatih uzvanika moje je uzbuđenje bilo samo zbog jednog – Luko Paljetak slušao je moju bajku! Dočekao nas je raširenih ruku i svima čestitao i podijelio diplome i nagrade.
Ovaj dan pamtiti ću po jedinstvenom, nezaboravnom, šaljivom i jednostavnom književniku i pjesniku Luki Paljetku, novim poznanstvima i ozračju mira koje se može naći samo na otoku.
 
Tonko Pavičević, 6. a
 
Pročitajte nagrađenu bajku:
 
Morska bajka
 
Bila jednom jedna mala ribica po imenu Ribica koja bijaše živjela u Jadranskome moru. Imala je plave oči poput različka, a njene šarene peraje obasjavahu morsko dno. Jednog sunčanog dana Ribica je pozvala prijatelje na Morsko igralište, ali pojaviše ih se samo nekolicina. Ribica se zamislila i odlučila ih je potražiti. Raspitivala se kod njihovih roditelja znaju li gdje su. Kad su svi rekli da ne znaju , Ribica se prestrašila. Okupila je preostale ribice i rekla: „Sve bih dala da nam se prijatelj vrate, pripremite se jer sutra krećemo u potragu!“ „Sve za prijatelje!“, odgovorile su ribice. Tu noć Ribica nikako nije mogla zaspati, nešto čudno se događalo, osjećala je da moru prijeti velika nevolja. Nenaspavana Ribica i dio prijatelja krenuše  u potragu, ali toga dana Sunce nije sjalo, bilo je mračno i tamno te, nakon kratkog vremena, odlučiše odgoditi potragu. Odjednom ugledaše svoje nestale prijatelje,  zavezane lancem uz ogromnu stijenu, a pored njih stajaše neman, hobotnica zvana Osvajačica. To bijaše neman zle naravi, puna negativnosti i pohlepe. Počela je izbacivati tintu, otrovnu crnu tekućinu. Dio riba počeo je ugibati. Ribica je zastala i rekla: „Hobotnice, nemani zla, pusti molim te, pusti moje prijatelje!“ „To ne ide tako! Ja želim moć u ovom moru!“, odgovorila je hobotnica. Ribica reče: „Dat ću ti sve što imam ako ih pustiš, a misliš li zavladati morem prestani izbacivati tintu jer se možeš i sama ugušiti.“ Osvajačica je izbacivala  sve više tinte, sve u svrhu moći i vlasti. Nakon nekog vremena počela je kašljati i gušiti se i polako je gubila dah. No, nije posustajala , bila je tvrdoglava i uporna. Još tinte koja obaviše njeno veliko tijelo navelo ju je da napokon prizna poraz i ona počne dozivati: „U pomoć!“ Ribica, koja bijaše dobre naravi pohitaše u pomoć i odvede hobotnicu na Morsko igralište gdje je zrak bio čist. Počela se oporavljati. Bijaše do neba zahvalna Ribici, ali s druge strane prepuna mržnje. Iz dna duše izađe čarobna riječ: „Hvala!“ To je bilo zadnje što je itko čuo od nje, zajurila se i pobjegla u duboko more. Toga dana Sunce zasjaše kao nikad prije  i društvo se okupilo i krenulo igrati. Roditelji su dolazili do Ribice i bili joj neizmjerno  zahvalni. U prelijepom Jadranskom moru ponovo zavladaše mir i svi su živjeli zbliženo kao nikad prije, dugo i sretno.
 
 
 
                                                                                                                               




[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju